Glumci i glumice, podignite ručice!

Pogledajmo koliko je na toj pozornici zabavno. Koliko puta ste danas slagali, dodijelili si ulogu, koja vjerojatno nije dio vaše osobnosti i stvarnosti? Koliko ste glumaca i glumica upoznali i prikupili u proteklom životnom razdoblju? Jeste li sretni zbog toga? Kako ste se postavili prema njima, nakon što su otkrivena njihova „masna“ djela? Koliko puta ste bili izigrani ili žrtva nečije glume? Koliko ste uspješno odglumili svoju ulogu, kreiranu radi nekog cilja? Jeste li sretni zbog toga? Kako su se postavili prema vama kad su otkrili vaša „masna“ djela? Reći ćete, svi glumimo, manje ili više i manje ili više dobro, ponekad kako bismo ostavili bolju sliku o sebi u javnosti, ponekad radi sebe, kako bismo si dodijelili ulogu koja nam daje ugodu. Ponekad glumimo iz jada, ponekad iz očaja a najčešće kako bismo prikrili neki nedostatak, kompleks, frustraciju.

Glumimo kako ne bismo bili povrijeđeni i kako bismo izazvali poštovanje ali i sažaljenje. Glumimo kako bismo opravdali sebe i druge, otjerali opasnost od sebe, zaštitili vlastiti život. Glumimo kako bismo se svidjeli mnogima  a ne samo nekolicini. Glumimo kako bismo pokazali višu vrijednost od one koju doista imamo ili ostvarujemo. Glumimo kako bismo ostvarili ili održali neki položaj, u društvu. Gluma je sastavni dio naših života i ponekad toliko opsesivna da radi nje isključimo senzore za dobre i kvalitetne stvari, blokiramo njihov dotok u život. Glumimo da nam je stalo do nekog kako ga ne bismo povrijedili ili kako bismo na nj ostavili bolji dojam. Glumimo kako nam nije stalo do nekog kako bismo zaštitili vlastite osjećaje i interese.  Glumimo kako bismo se igrali i nekog izmanipulirali. Glumimo radi nekog cilja ili bez cilja, „iz fore“, radi zabave, koja nas kasnije može previše koštati.

Neki ljudi su rođeni glumci, skloni obmanama svake vrste, druge glumi poduči život a neki zauvijek ostaju skloni sitnim lažima ili čak i njih zaobilaze u velikom luku. Danas je toliko glume među nama da je vrlo teško pokloniti povjerenje i previše glumaca koji glumeći ono što nisu, gube doticaj s vlastitim bićem i stvarnošću.

Evo što kažu neki od njih:„Uživam u glumi u stvarnom životu, svojoj ali i tuđoj, zabavlja me to, osjećam se kao da gledam film u kinu ili glumim u istome.“„Ona unosi dinamiku u moj život, čini me herojem, katkad i gubitnikom, ovisno o cilju koji želim postići kao i mojim vještinama. Svi glumimo a ja sam o glumi ovisnik. Potrebno je više truda za laž i glumu nego za iskrenost. Za suspregnuti smijeh potrebno je više truda, za zadržati suze još i više. Za odglumiti mir kad u nama kipi bijes potrebno je puno više napora. Gluma u stvarnom životu nije samo ttehnika ili zanat, ona je izazov, potreba da bismo opstali u nekim težim  situacijama i traži dobru koncentraciju, improvizaciju i snažan um. Ako namjeravate glumiti, budite svjesni da glumom možete puno i izgubiti i barem odaberite ravnopravnog protivnika.“„Priznajem, teško mi pada kad otkrijem da sam izmanipuliran, da je sve bila gluma, posebno kad je riječ o emotivnim vezama. To je težak udarac mome egu ali ponekad zaslužim jer i sam sam sklon igricama.“

„ U životu je potrebno barem malo glumiti jer inače te istisnu ili pojedu ribe veće od tebe. Svi igramo neke igre, svi smo glumci barem malo. U životu si igrač ili igračka.“Žene o glumi u stvarnom životu kažu:

„Ne znam koga više ne volim, glumice ili glumce. Glumice se pretvaraju da su ono što nisu, glume raskoš, sjaj i glamour a u stvari su prazne i siromašne, što duhom, što materijalno i ovisne o tuđoj pomoći. Oponašanje drugih žena, kopiranje njihovog imagea nije uzor već znak slabosti i graniči s bolešću. Mislim da muškarci manje glume od žena, direktniji su, iskreniji a njihova gluma uglavnom se primjećuje u muško – ženskim odnosima, kad žele ostvariti neki cilj, točnije, osvojiti.“

„Gluma u stvarnom životu usko je povezana sa preživljavanjem i time je dio potrebe i navike no ja volim biti iskrena, ma koliko me to koštalo.“

„Iskrenost je preskup poklon koji ne očekujte od jeftinih ljudi.“

„Volim znati što je u pozadini glume. Ako je riječ o nečijoj zaštiti od povrede i ako osoba glumi kako bi se zaštitila od neke opasnosti, odnosno prolazi kroz neku patnju, nalazim opravdanje za fejk ponašanje.  U suprotnom, glumimo najčešće kad nemamo jasnu predodžbu o tome kakvi smo, tko smo u stvari. Takvim osobama treba pomoći pronaći sebe i samopouzdanje. Problem je puno veći kad gluma postane patološki poremećaj.“

„Mene strašno ljute takve osobe. Učinit će sve samo da impresioniraju. Najbolje ih je ignorirati, kad vide da njihova gluma ne prolazi, stat će s njom.“

„Fejkanje je odbojno, pogotovo kad fejker misli da nas može zavarati, potcjenjujući našu inteligenciju. No, ako dublje promislimo, nije li čak i to bolje nego kompletno ignoriranje, kao da nismo vrijedni nečije pažnje ni ičega?“

I za kraj, nekoliko quotes o glumi, osjećajima i zrelosti:

Ne upadaj u krug lažnih osmijeha jer kad jednom ostaneš sam, ne možeš zavarati sebe.
 Payton Mae

Biti dobar prema onome koga bi najradije odalamio nije lažnost već pomalo ulizivanje ali i odraslo ponašanje.
Nep. autor

Nije lako zadržati suze u lažnom osmijehu no ja to činim jer ne želim da ljudi znaju koji je razlog mojih suza.
 Sushan R Sharma