Home » Kolumne, Media, Slide, Text by Marijana Skender » Hrvatica na tronu virtualne modne scene

Hrvatica na tronu virtualne modne scene

Većina nas vjerovatno smatra da je u modi sve već odavno izmišljeno i da nas modna industrija teško može iznenaditi nečim novim i inovativnim no baš kad pomislimo da smo sve već bezbroj puta vidjeli pojavi se neki novi proizvod, kreacija ili dizajner koji nam otme pažnju i natjera nas da se zapitamo: „Kako?!“

Jedna od takvih je i dizajnerica Irena Mandić Morris.

Hrvatica koja živi i radi u Americi stvorila je prepoznatljiv modni brand pomoću Second Life-a, jednog od najvećih internetskih servisa na svijetu koji ima svoje zakone, moralne vrijednosti ali i razvijenu virtualnu modnu scenu. U tom virtualnom svijetu njezin brand „Eshi Otawara“ jedan je od najtraženijih, što potvrđuje i činjenica da je haljina s njezinim potpisom ušla u povijest Second Life-a kao najskuplja haljina ikad prodana u virtualnom svijetu.

Sve o ovom inovativnom načinu bavljenja modom Irena nam otkriva u intervjuu…

Za početak, možete li pojasniti kako funkcionira Second Life i koja mu je namjena?

Second Life je posebna vrsta društvenog medija s namjenom spajanja ljudi iz cijelog svijeta u obliku virtualne stvarnosti. Sve što u njemu postoji, od virtualnog okruženja do virtualnog karaktera ili avatara, napravljeno je od strane korisnika. Dakle, jedan iznimno kreativan medij u kojem svaki korisnik ima priliku stvarati. To je virtualni svijet koji izgleda poput video igre s razlikom što je svaki čovječuljak na kojeg naiđete, zapravo živa osoba odnekud iz svijeta s kojom se možete družiti ili zajedno stvarati virtualni svijet. Second Life je kao chat room na steroidima, manifestacija mašte i kreativnosti milijuna ljudi koji se svakodnevno u njemu druže.

Zašto ste za umjetničko ime odabrali japansko Eshi Otawara?

Eshi na japanskom jeziku znači slikar. Ja sam slikarica po zanimanju pa mi je to pri upisu u Second Life odgovaralo. Interes za japanskom kulturom i umjetnošću stekla sam uz pokojnog supruga koji je bio svjetski poznati majstor borilačkih vještina, autor i sveučilišni profesor.

 

Kako okolina reagira kada kažete da se bavite ovako specifičnom vrstom modnog dizajna?

Mnogima nije jasno što je Second Life pa uglavnom prvo moram objasniti koja mu je poanta. Obzirom na to da se radi o posebnom obliku internet komunikacije i druženja, ljudi nemaju predodžbu kako funkcionira, no kada im pokažem fotografije svojih radova ili video snimke iz virtualnog svijeta stvari budu malo jasnije. Moj dizajn unutar Second Lifea je poznat kao vrlo inventivan i specifičan po tome što nije odraz „regularne“ mode na koju smo svi navikli s modnih pista u stvarnosti pa su reakcije uglavnom vrlo pozitivne.

Zbog čega ste se odlučili baviti modnim dizajnom baš u virtualnom,a ne u stvarnom svijetu?

Život ima pomalo smiješan način da nas izvede na najneočekivanije puteve. Tako sam i ja ušla u ovaj virtualni svijet bez nakane da se bavim modnim dizajnom ali kada sam iz čiste dosade napravila svoju prvu haljinu i s njom ostvarila velik uspjeh,odlučila sam nastaviti. U stvarnome svijetu, pomalo me stid priznati, još nisam naučila zakrpati čarapu ili „pošteno“ zašiti gumb stoga se šivanjem haljina u stvarnosti ne bavim,iako imam interes to promijeniti. Već sam započela pa tko zna, možda i završim u analognom modnom svijetu.

Koje sve mogućnosti pruža bavljenje modom u virtualnom svijetu?

Investicija je velikim dijelom vrijeme i trud jer su materijali digitalni i ne mora ih se kupiti unaprijed. Isto tako u virtualnom svijetu uvijek možete ispravljati pogreške koliko god je potrebno bez straha da ćete uništiti ili potrošiti previše tkanine.

Virtualna moda je zaista posebna jer otvara vrata ljudskoj mašti i nije ograničena gravitacijom ili bilo kojom fizičkom silom. Dizajn nema granica, a s gledišta potrošača virtualnog dizajna mogu reći da je iskustvo nošenja virtualne mode vrlo duboko i ponekad spiritualno s obzirom da u virtualnoj modi možete nositi vatru, kišu i snijeg – ili transformirati sami sebe u sunce ili more. Simulacija ovakve prirode izaziva vrlo realistično iskustvo u ljudskom mozgu, iako ono nije fizičko već virtualno.

 

U kratkom vremenu formirali ste poznati modni brand pomoću Second Life-a. Kako Vam je to uspjelo?

Svoju prvu haljinu zvanu Fish Hook Dress (haljina od udica) napravila sam u ograničenom broju primjeraka koji su uz pomoć mojih kupaca bili viđeni širom Second Life-a.

Mnoge dame su vidjele haljinu nakon što je rasprodana i htjele je kupiti naknadno nudeći mi velike svote novca ali ja nisam htjela iznevjeriti one koje su je kupile kao limited edition.

Nekoliko mjeseci kasnije dobila sam ponudu da prodam još samo jedan primjerak u sklopu dobrotvorne aukcije za borbu protiv raka (Relay For Life), tada sam odlučila napraviti iznimku isključivo za dobrobit akcije.

Kada je realizirana sama aukcija, moja haljina je u roku od nekoliko minuta postigla cijenu od skoro 2.000 američkih dolara što je vrlo glasno odjeknulo na blogovima koji se bave izvještavanjem o virtualnoj modi ili općenito tehnološkom aspektu Second Life-a.

Od tada do danas „haljina od udica“ poznata je kao najskuplji „nepostojeći“ odjevni predmet ikad prodan. Preko noći, moje virtualno ime postalo je poznato, a moj dizajn vrlo tražen.

Za vrijeme aukcije u virtualnom dućanu nalazilo se svega pet dizajna, a moje ime je bilo poznato kao da sam napravila milijun haljina.

Potražnja je definitivno igrala veliku ulogu u odluci da nastavim kreirati. Iako se modni biznis u virtualnom svijetu ne može usporediti s onim u stvarnosti, čin kreacije i zadovoljstvo primitka kod publike jednaki su.

Vijest je objavljena i na CNN-u?

Točno, vijest je objavio i CNN u svojoj rubrici „ iReport“ i zapravo, kada sve to izgovaram, još ne mogu vjerovati da se dogodilo…

Koje kompjuterske tehnike koristite pri izradi kreacija? Možda neku najnoviju, revolucionarnu?

Second Life ima integrirane alate unutar interface-a koji služe za izradu objekata u virtualnom svijetu. To su moji primarni alati, uz naravno, softver za obradu slika i tekstura koje često dolaze od fotografija mojih slikarskih podhvata. Ponekad se služim i 3D softverom, no više volim koristiti primitivne objekte koji potječu iz samog Second Life-a.

Danas Vas nazivaju pionirom virtualne visoke mode. Haljina s Vašim potpisom je najskuplja haljina ikad prodana u virtualnom svijetu?

Da, haljina od udica koju sam maloprije spomenula i dalje je najskuplja haljina ikad prodana u virtualnom svijetu. U međuvremenu je uvrštena i kao primjer u jednom od udžbenika za 3D animaciju i dizajn ovdje u SAD-u. Ipak, mene više raduje činjenica da sam putem aukcije pomogla pridonijeti novac Američkom društvu za borbu protiv raka.To je veliko zadovoljstvo i čast.

Namjeravate li ju možda realizirati u stvarnosti?

Dobila sam nekoliko ponuda za izradu haljine u Italiji, no nisam htjela prepustiti projekt timu kojeg možda nikada ne bih upoznala ili mogla nadgledati. Izraditi ću je sama kad osjetim da je za nju vrijeme ili kad se ukaže prilika.

Ipak ste se ohrabrili i nedavno započeli s stvarnom izradom svojih kreacija. Jedna od njih je i Black Dahlia Dress?

Jesam, ohrabrila sam se, (hahaha…) Black Dahlia je moj prošlogodišnji projekt s kojim sam sudjelovala na natjecanju „Repurposed Runway“ u Milwaukeeju. To je natjecanje namijenjeno isključivo dizajnerima koji izrađuju kreacije od materijala za reciklažu ili materijala koji se ne mogu reciklirati pa zagađuju okolinu. Black Dahlia je napravljena od tri stotine vreća za smeće, traka od podrapane plahte i jedne stare rupičaste majice. Haljina je odjeknula u lokalnim medijima i bila favorit na završnoj modnoj reviji. Unatoč svemu, pobjeda mi je izmaknula za samo jedan bod.

Je li ponekad teško istodobno raditi, slobodno to možemo tako reći, na dvjema suprotnim stranama dizajna?

Ma ne, u svojoj glavi to doživljavam kao isto. Uostalom,s izradom kreacija od reciklažnih materijala sam tek nedavno započela. Veliku prednost i dalje ima virtualni modni dizajn. Iako,drago mi je što sam se ohrabrila i okušala i na drugoj strani.

Smatrate li da je virtualni modni dizajn zapravo modni dizajn budućnosti? Barem što se kreativnog dijela tiče?

Virtualna moda nije budućnost – ona je naša suvremena stvarnost. Isto kao što ljudi obraćaju mnogo pozornosti na web stranice i reprezentativan izgled sebe ili svoje tvrtke na internetu, isto tako virtualna moda služi u svrhu uživanja u predstavljanju samog sebe. Ona je ponekad neizvediva u stvarnosti ali mislim da puno pomaže kada govorimo o istraživanju trendova. Virtualna moda i njezini potrošači su izvrstan primjer za istraživanje tržišta.

Kojim modnim projektom se trenutno bavite?

Ponovno se natječem na modnom događaju Repurposed Runway te sam za natjecanje dizajnirala haljinu imena Ljiljan prema zadanoj temi „Voda i okoliš“.

Haljina „Ljiljan“ je izrađena od folije, novina, vješalica, wc papira, kartonske kutije i raznih plastičnih ostataka, npr. zastora za tuš kabinu s ručno oslikanim šljokicama… Natjecanje završava sredinom rujna, a utrku za jednu od nagrada mozete pratiti ovdje: LINK. Slikam i nekoliko naručenih slika u tehnici obično platno i kist; to je slikarski medij kojim se najradije izražavam.

Za haljinu Irene Mandić Morris (koja se nalazi pod rednim brojem 18.) možete glasovati putem ovog LINKA ,na način da odaberete kružić ispred broja 18. i zatim kliknete VOTE.

Interview by: Marijana Skender

Photo by: privatna arhiva/Second Life

Posted by on Aug 27 . Filed under Kolumne, Media, Slide, Text by Marijana Skender. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Najnovije

Bikini luxe

© 2019 marla-design.com. All Rights Reserved. Log in - Powered by MARLA