Home » Kolumne » NMBLVT lifestyle: O običajima, redu…

NMBLVT lifestyle: O običajima, redu…


foto: konstelacije.com

Sredina je tjedna i naravno, nedjelja je još u svježem sjećanju a pogotovo nedjeljni ručak. U tijeku su planovi za vikend. Nedjeljni ručak iz NMBLVT ugla!

– Bok frende, pa di si ti? Kaj ima? Niš se ne javljaš, kaj ne dođeš malo sa ženom i djecom do nas? – kaže on meni.

– Čuj Klompa, bi ja, ali ti si furt radnim danom na poslu do šest, pa onda moraš dijete furat na sqwash, engleski, balet ili koji već k****,   subotom si na team buildingu ili nekom dječjem rođendanu, a nedjeljom kod punice na ručku. Jel` tak? — kažem ja njemu.

– Otkud znaš? – pita on mene.

– Pa to si mi rekao svaki put u zadnjih petnaest godina kada sam te zvao da se nađemo. Pa sam zapamtio. Posebno zato što su mi to isto rekli i Žac, Dugi, Bless, Danko, Pajo i svi ostali. – odgovorim ja njemu.

– No kak ti je žena, kako klinci? Malu ti vidim često na bazenu, za nju znam. – kurtoazno će on.

– Klompa, da te zanima našao bi ti vremena da se nađemo i znao bi da sam se razveo prije pet godina i da živim solo sa klincima – sarkastično ću ja.

– Auuu, niš frende, žurim, moram po malog na trening, bumo se čuli, pozdravi doma.- oprašta se on od mene.

– Ne s*** Klompa, ne bumo se čuli. Pozdrav Maji i malom.- odzdravim mu ja.

Pa dobro, ne može baš svatko imati vremena. Imaju ljudi posla. Pa onda imaju doma žene. Pa imaju djecu. Neorganizirani su, lijeni, gotovani, opuste se, ne da im se.. a onda im na sve to legne još i punica.   Da, da, imaju ljudi i punice. E pa sad, ako oni ovo prvo troje i mogu izdržati, ali punicu nitko ne može. Onu punicu kod koje se ide svake nedjelje na ručak.

Poznato je da ja općenito ne razumijem ljude. Ali što tek ne razumijem ljude koji imaju punice, to je čudo jedno. Odlaze oni stvarno svake nedjelje na ručak kod te punice. I tako evo već petnaest godina. Ona napravi ručak i on mora pohvaliti svaki puta, ne ručak, nego posebno juhicu, posebno krmeći komad, nedo mu Bog da primjeti da ga je presušila, pa krumpirček, dobro on uglavnom i jest dobar do proljeća kad malo ugnjili, pa šalaticu, j*** je taj š, pa kuhanu govedinu koja mu na nos izlazi, ionako nikada nije volio tu u****u govedinu, pa sos od paradajza koji nitko ne voli, ali svi naravno lažu da je baš taman i tako do zadnje stavke na jelovniku. I naravno mora se prežderati. Jer ako se nije prežderao, za koga je ona kuhala i za koga se njena kćer udala, nezahvalnik jedan.

Naravno da onda punog želuca nitko ne može parirati razigranoj punici koja počinje s ubojitim pitanjima u vezi njegovog odnosa s njenom kćeri jer pobogu, majka je, brine se. Onda on trpi dva sata, ali nikada ne izdrži do kraja pa je redovito malo pecne, onda se ona naljuti i tako uglavnom završava nedjelja, oko pet, šest popodne. Onda on pokupi ženu i djecu u auto i svađaju se do kuće. Kad stignu doma svađa nije još završila jer punica preblizu stanuje. Pa z****u  i nedjeljno veče. Djecu strpaju u krevet ranije nego inače, ponedjeljak je, škola je sutra, kao da utorkom ili srijedom nije, ona namršteno sjedne pred ekran, on pred kompjutor i tako do fajrunta. Naravno da se još i sutra i prekosutra bockaju i pomalo ispod oka gledaju, ona jer kako se on usudio njenoj mami tako reći, on jer mu je pun k**** i nje i njene mame i nedjeljnih ručkova, ali u srijedu uglavnom sve štima. No u četvrtak počinje blaga nervoza, punica zove da pita hoće li u nedjelju doći u 12 ili u pola jedan da joj se ne hladi ručak. Kao da ga četvrtkom stavlja na šparhet, dušu joj provokatorsku. U petak je nervoza vidno prisutna kako dolazi kraj radnog vremena, a u subotu se već p*****a naveliko i nekoliko puta odriješito otkazuje odlazak kod njene majke. Iako svi znaju da se nakon petnaest godina sve može otkazati osim – ručka kod punice.

Rekoh već kako ja tu ništa ne razumijem. Kaže on meni da ide zbog mira u kući. Kojeg mira????? Onog srijedom? J****e ludog, jesi li s***o sve nedjelje u zadnjih petnaest godina? Jel nedjelja sedmina tjedna? 15 posto života si s***o kretenu, pa koga si ti ženio, nju ili njenu majku? A kad uračunamo da do srijede ne razgovarate jer se ona duri što si staru gunđalicu pitao da li klimaks traje do smrti ili prođe ranije, ispade da ti pola života  određuje osoba koju nemreš smisliti i na koju će tvoja žena ličiti za dvadeset godina kada ni nju više nećeš moći smisliti. I onda si se našo meni žaliti. Ja nikada nisam otišao kod punice na ručak, naljutila se samo prvi puta. Dalje me voljela, pa nemre se naljutit svake nedjelje što ne dolazim i tako petnaest godina. A tvoja se svake nedjelje ljuti na tebe. Punica je, inače, samo jedan razlog zašto ljudi nemaju vremena za prijatelje. A ni za sebe. I ostali razlozi jednako su loši.

Napomena: može umjesto punica stajati i svekrva, tragedija ima istu poantu.

Text by NeMrešBilivit

Posted by on Mar 16 . Filed under Kolumne. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Najnovije

Best of the haute couture fashion SS2021

© 2021 marla-design.com. All Rights Reserved. Log in - Powered by MARLA