Dijagnoza? Osjetljiv ten. Rješenje?!?
Kozmetika, Savjeti Friday, March 4th, 2011
Požalila mi se prijateljica, nikako da pronađe pravi puder za svoju kožu, koji joj neće čepiti pore a idealno prekriti nesavršeni ten. Već je prešla 40-u i znaci umora i godina, ali i neprikladne njege ostavili su traga na njenom licu. Kupovala je sve i svašta, uglavnom vrlo jeftino, sve što su joj ponudili “stručnjaci” za katalošku prodaju kozmetike i tim preparatima samo pogoršala stanje i izranjavala ionako narušen ten. Često ih je koristila i nakon što im je prošao rok trajanja pa je jednom zbog ozbiljnog problema s kožom završila kod dermatologa na terapiji.
– Nemoj toliko štediti – rekoh joj – kupi neki kvalitetniji proizvod, što stalno štediš na kozmetici.
– Draga moja, ti kao da ne znaš da sam samohrana majka a da ovaj moj bivši ne izdvaja dosta niti za jednu kćer a imamo ih tri! Ne mogu si priuštiti više od one Nivee Visage na mjesec, s kojom oprezno ko da je od zlata. Ruž? Luksuz, vidiš da ga potrošim do kraja, nabavila sam kistove samo da ih do kraja potrošim a ni ne šminkam se često, vidiš i sama.
– Ma znam ali tvoj posao od tebe traži da si dotjerana svaki dan, djeca su okrutna a bome i kolegice u zbornici.
– Sve mi je jasno ali meni plaća nije dovoljna ni za elementarne troškove a sad još i kozmetika..dosta je dnevna krema a puder, puder je prošlost. I luksuz!
– Ne Jasna – rekoh – luksuz je puder koji nije dobar a pukneš velike novce za njega.
– Je a koji dobro prekriva moj umor i podočnjake?? Niti jedan!
– Jesi sigurna da niti jedan? – podigoh obrvu i upitah.
– Niti jedan. – nije se dala smesti.
– Dozvoliš meni da ti jedan poklonim? Taj koji prekriva sve?
– Ne mogu ti dozvoliti da ti meni kupiš puder! Uostalom, što će mi, ko da ću ja još koga šarmirati, kome sam ja zanimljiva, pa bliži mi se 41 -a.
Tek sad se ulovih za glavu. Bože, kako je tvrdoglava. Život nije stao ako se lani rastala. Zgrabih ju za ruku, dohvatih i jednu njenu papirnatu vrećicu u ruku, ustadoh od stola i rekoh:
– Istina, bliži ti se 41.-a. Sad, za tjedan dana i ionako ti trebam nešto kupiti za rođendan, ti si moja prijateljica. I kreni, živni malo, sad si u najboljim godinama a ponašaš se kao baka.
– Kud me vodiš? – bila je zbunjena ali je ipak ustala od stola i krenula za mnom.
– U apoteku.
– Apoteku?!
– Da, tu blizu. I budeš nešto probala. Nešto odlično i hoću da napokon blistaš. Na tebi je samo da malo glumiš lutku i odabereš nijansu.
Text by N. S. G.
Posted by 