Home » Inspiracija, Kolumne, Text by Mariann » Velvet, from behind

Velvet, from behind

Još malo i tijesto je zgotovljeno. Znam da je bilo puno rada na njemu, ali evo, zaista će biti pripremljeno do kraja ovog teksta. Just a few finishing touches.

Stali smo kod Caffe Velvet i rekla sam da je to mjesto gdje u novije vrijeme ispijam svoju kavu, a usto uživam u promatranju ostalih kavopija kojih uvijek ima, bilo da je radni dan ili vikend.

Prvo, kako se uopće dolazi do Velveta?- pitali biste me.

Osim što ovaj kafić, a nazvati ovaj prostor „kafićem” zaista je omalovažanje idejnog koncepta mjesta, ima svoj website, mada i dan-danas mu nedostaje sadržaj, adresu on ne ističe, pa je ga malo teže naći ako niste Zagrepčanin.

I zaista, prostor je malo uvučen od graje i buke glavne ulice, a do njega se dolazi kroz prolaz koji vodi do Kina Tuškanac, imenom Dežmanov prolaz, nasuprot križanja Frankopanske s Ilicom.

Rečeno je kako je Velvet inače bilo kultno okupljalište Zagrepčana, ali valjda nisam živjela u to vrijeme u Zagrebu pa to nisam opažala. Mjesto ima sličan status kao i prostor kojeg danas zauzima Daily Fresh na glavnom trgu. Prije Daily Fresha tu je stajao Subway kojeg se više ni i ne sjećam, kao ni imena tog kultnog mjesta sa slike Toše Dabca.

Ono što najviše ostaje u pamćenju od gledanja ove slike je zamagljenost prozora i sumorni ugođaj, iako toga sigurno nije bilo u unutrašnjosti prostora:

Stvarno mu ne znam ime, a o ostalim kultnim zagrebačkim kafićima vidite:

Dnevnikulturni.info

No, da se vratimo Velvetu.

Nekoliko imena koji su zaslužni za ideju i realizaciju ovog nadasve ugodnog i estetski uređenog interijera.

Opet je tu Nik Orosi iz 1. članka o kavi koji svoj identitet odaje sa šalica u kojima se servira kava. No Logo Just Taste je naziv njegovog brenda kave, a on je i ovdje prisutan, što znači, servira ga se i izvan njegovog matičnog kafića Eli’s coffee na Ilici.

vanjski prostor i unutrašnjost Elis Caffe-a u Ilici

Saša Šekoranja, slikar, aranžer svijeća, dekorater odgovoran je za ambijent prostora.

Kao da on za išta mora odgovarati! Ne mogu mu prigovoriti ni zbog jedne pogrešno postavljene ili suvišne stvari.

Na zidovima se mogu vidjeti njegove skice uramljene u male kockaste okvire koje su naslagane jedna do druge tvoreći jednu veliku kompoziciju u kojoj su još i okviri neispunjene unutrašnjosti.

Navodno su gosti kafića objekti tih potencijalnih slika. Ako se kojim slučajem svidite umjetniku, a on je naravno prisutan, možda dobijete i svojevrstan poklon od njega te se nađete ovjekovječeni unutar praznih okvira.

I ovdje je znači prisutan taj element nedovršenosti.

Prostor se iz dana u dan može mijenjati ako se to prohtije idejnom majstoru Šekoranji.

U jednom od začudno mnogih intervjua može se pročitati kako kaže:

Znati prihvatiti isto je kao i znati dati. Ja, medu ostalim, stvaram jer mi vrijeme sporo teče.

Beskrajno mi je dosadno. Da čekanje maknem s fokusa, stvaram.”

Što znači, stvarati neprekidno. Stvaranjem proizvesti novo. Raditi na postojećem stanju i dovesti ga do nekog savršenstva koje nije nikad u svršenom stadiju.

Neka ta ideja bude nadahnuće dok boravite u ovom prostoru, čestom obitavalištu mnogih poslovnjaka, stranaca, ali i ljudi umjetničkog profila.

No to još nije sve. Priča završava u susjednom prostoru. Naime, na kućnom broju pored kafića nalazi se izložbeni prostor istog imena, istih vlasnika.

Trenutno su ovdje izložene slike fotografkinje i novinarke Marijane Marinović , koja je obišla Barcelonu, Stuttgart, New York i Pariz. Slike su vješto sakrivene iza velikih inicijala koji pripadaju gradovima.

slika sa otvaranja – preuzeto sa www.gloria.hr

Text by Mariann

Posted by on Jan 19 . Filed under Inspiracija, Kolumne, Text by Mariann. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Najnovije

Best of the haute couture fashion SS2021

© 2022 marla-design.com. All Rights Reserved. Log in - Powered by MARLA