Home » Inspiracija, Kolumne, Text by Durica » Sexy phone

Sexy phone

Nekidan sam se šokirala kad je jedan od učenika prišao mom radnom stolu i dreknuo:“Nastavnice, imate sexy mobitel!!“ Nakon što sam došla sebi od prepasti, uhvatila sam grditi malog drznika radi inkriminirajuće izjave, a on se, unatoč mom verbalnom pedagoškom šibanju nije dao smesti, nego je još jače tvrdoglavo ustrajao:“Šta da ja radim kad je baš sexy!“ Ja sam znala šta da radim – istjerala sam malog derana napolje.

A zatim svrnula pogled na svoju najnoviju mobilnu akviziciju. Hm…pa i je nekako sexy, ali samo zbog boje – prljavoružičast je! Djelatnica u Tele 2 mi je zabrinuto priopćila da taj mobitel inače postoji i u crnoj varijanti, ali da oni trenutno imaju samo ovaj pink. Roza mobitel?

Haha, stvoren za mene! Nekako sam u zadnjih par godina baš navalila na tu Barbie boju u svim mogućim varijacijama; tenisice, trenirka, jakna, torba…bila sam Barbie od glave do pete, naravno, tjelesne mjere su sam identične – malo sutra:P

I dok su mi te ružičaste misli prolazile glavom, prodavačica je još uvijek upitno gledala u mene. „Naravno da ću ga uzeti“ rekla sam joj veselo „a to je i definitivno potez kojim ću spriječiti svog dragog da se polakomi za mojim mobilnim mališanom“. Pa tko je još vidio muškarca s ružičastim mobitelom?! Da nije te presudne odlike, zgrabio bi ga za tili čas jer je sam aparat poprilično „muškog“ dizajna; LG KU990 viewty je robustan i nimalo ženstven, odlikuje se dobrom kamerom jačine 5 megapiksela zbog čega nalikuje na mali fotoaparat, sve u svemu, više je za tough girls i dečke, nego za plahe šminkerice.

Nakon nekoliko dana čeprkanja po svojoj novoj igrački nisam baš bila oduševljena, zapravo, počela sam žaliti za svojim preslatkim Cookijem koji sam privremeno dala na korištenje svom dragom. Na njega sam bila poprilično ponosna jer sam ga osvojila u foto-natječaju na facebooku gdje sam danima davila sve žive i nežive da glasaju za moju fotku.

Riječ je o mobitelu LG Cokie plus koji me svojim izgledom asocira na šareni bombon jer je obao i plosnat, a korisničko sučelje mu je živopisno i dizajnirano u stilu animiranih filmova. To je mobitel za djetinjaste i zaigrane cure, baš kao što sam i sama, a sad je zarobljen od strane moje muške polovice. Neka, neka…dočepat ću se ja već njega opet…

Prisjećam se svojih mobilnih početaka: otkako sam, davnih dana, počela koristiti te stvarčice bez kojih nam je život postao nezamisliv, nekako se dogodilo da sam čitavo vrijeme imala Ericssone, a kasnije Sony Ericssone. Posljednji primjerak koji sam imala bio je SE K630, prekrasan model u havana gold verziji. I taj me podsjećao na nešto za jelo, na nešto čokoladno zbog svoje tople smeđe boje, a postrance je bio zlatne boje što ga je činilo vrlo glamuroznim.

Kupila sam ga unatoč prijateljičinom upozorenju da se takvi u njenoj firmi masovno kvare i bivaju prognani na servis. Mislila sam da ja nisam te sreće sve dok i taj moj nije počeo s ćudljivim ponašanjem i uskoro zatim i sam bio otpremljen na opravak. Naravno da se gasio i nakon što su ga „popravili“, ali više nisam imala živaca za trpljenje zamjenskih krševa pa sam zanemarivala te povremene ispade. Trajalo je to do jednog lijepog roštiljanja s ekipom prilikom kojeg sam vrlo mudro odlučila strpati soljenku u torbicu u kojoj je prebivao i bolesni Sony; nakon povratka kući sam rezignirano ustanovila da je tipkovnica jadnička popapala bijelih zrnaca barem dvostruko više od količine pečene piletine koju sam utrpala u sebe. U maniri A je to majstora uspješno sam povećala štetu divljački se obrušivši na podizanje svake tipke pojedinačno, i to nekom improviziranom alatkom. Na kraju me vražja stvar toliko izludila da sam ju šiknula u smeće. Toliko o glamuru…


Skoro sam i zaboravila svoju zlu mobilnu kob koja me kažnjavala kvarenjem pa naposljetku i krađom mobilnog telefona, no vrag ne spava pa sam, dva tjedna nakon što sam postala vlasnica svog ružičastog ljubimca, s razočaranjem ustanovila da mu baterija ne traje ni čitav dan i ljutito sam ga poslala u Tele 2 na reklamaciju. Otad je prošlo više od mjesec dana, njemu traga ni glasa, a ja se svaki dan borim sa zamjenskim kršem koji su mi uvalili, koji je nepraktičan, zastario i nema touch screen na koji sam se, pokunjeno priznajem, totalno navukla!
Nakon dugog razmišljanja došla sam do sljedećeg zaključka: blažene one pretpotopne cigle s antenom za čije je držanje maltene bila potrebna oružana dozvola – bile su glomazne i gadne, ali pouzdane!

Text by Durica

Posted by on Nov 21 . Filed under Inspiracija, Kolumne, Text by Durica. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Najnovije

Best of the haute couture fashion SS2021

© 2021 marla-design.com. All Rights Reserved. Log in - Powered by MARLA