Home » Inspiracija » Za ples nisu potrebne noge

Za ples nisu potrebne noge

Koliko vam je bitan ples, smatrate li se dobrim plesačem/plesačicom i doživljavate li svoj život kao plesnu pozornicu? U novom tekstu Ingrid Divković podsjeća na nekoliko vrsta životnih koreografija koje možete birati.

Danas sam, prelistavajući svoje stare dnevnike naišla na fotografije. Zašto su me se te fotografije toliko dojmile? Zato jer na njima plešem. Devetnaest godina. Crvena adidas trenerka i rasparane starke. Energija. Osmijeh. Glazba u pozadini. Znojne ruke i čelo. Kondicija. Napetost i pokret. Ljubav. Glazba. Osjećaj. Cijeli svijet je tvoj.

Jeste li se ikada u potpunosti prepustili plesu? Ako jeste onda znate o čemu pričam. Prepuštanje plesu ujedno je i prepuštanje životu. Prepuštanje onome što ne možemo kontrolirati. Barem na trenutak. Postoji li ljepši osjećaj?

Plesanje na zemlji

Svojim smo dolaskom na svijet zaslužili status vrhunskog plesača. Kako?

Znate, mnogi ljudi život uspoređuju sa mnogim stvarima. Život je borba, život je kolo sreće, život je lopta šarena. Ja bi rekla – Život je plesna pozornica. Rođeni smo da plešemo. Predodređeni da budemo vrhunski plesači. Suđeno nam je da uživamo na toj pozornici koju zovu život. No prije nego zaplešemo moramo prohodati. Naučiti korake, težiti skladu. Sve ima svoj tijek. Na plesnoj pozornici čini mi se vladaju ista pravila kao i na pozornici života – bitno je biti u prvome redu, bitno je da ti plješću. Snažno i dugo. Zašto je to tako? Je li to zaista jedino mjerilo radosnog plesa na zemlji? Kako da naučimo plesati i da u tom plesu uživamo cijelim svojim bićem bez da očekujemo pljesak? Kako da naučimo prepustiti tijelo glazbi čak i onda kada nas ne gledaju, kada ne očekuju da budemo savršeni plesači? Riječ je o plesanju na zemlji, na glazbene note koje samo mi čujemo, u plesnim cipelicama koje su skrojene samo za nas.

Nes(p)retni ples

Ne bira svatko od nas biti vrhunski plesač.

Neki su pravi profesionalci, a neki plešu samo za svoj gušt. Neki niti ne plešu. Smatraju da je to krajnje nepristojno i infantilno. Skrivaju se iza mračne zavjese i gledaju na ove potonje s podsmijehom. Plesanje na zemlji jedna je od najtežih stvari. Zahtijeva napor, mentalnu snagu i najzad želju za plesom.Već na početku osuđeni smo na nespretne korake, na zgažene noge, na padanja i sramoćenje pred tom nemilom publikom zvanom – ljudi oko nas. Ništa nije tako teško kao biti neshvaćen. Biti odbačen još je gore. Kako podnijeti nevidljive modrice koje se lijepe za tijelo, kako ih sakriti? To je sudbina plesača, ali i sudbina svakoga čovjeka. Mi imamo izbor birati hoćemo li se dići nakon pada, zalijepiti flaster i nasmiješiti se u lice toj nesretnoj sceni i zaplesati dalje. Nespretni ili ne, teško da se rađamo kao vrhunski plesači. Takvima postajemo. Vremenom, trudom i radom. Nema tu prečica, okolnih puteljaka. Samo krv, znoj i suze.

Nastavak teksta molimo čitajte na

 ingriddivkovic.com

Posted by on Sep 7 . Filed under Inspiracija. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Najnovije

Bikini luxe

© 2019 marla-design.com. All Rights Reserved. Log in - Powered by MARLA