Home » Interview, Kolumne, Media, Slide, Text by Durica » U gostima: Robert Stambolija

U gostima: Robert Stambolija

Ugostili smo poznatog modnog bookera Roberta Stamboliju koji nam je otkrio neke od posebnosti posla kojim se bavi i u kojem je ostvario impresivne uspjehe u svjetskim razmjerima

Što sve obuhvaća posao modnog bookera?

Posao  modnog bookera sastoji se od nekoliko stvari; prvo i osnovno je da među gomilom lijepih djevojaka scoutira/odabere next it lice, ne samo za predstojeću sezonu, već za nekoliko njih unaprijed, a po mogućnosti da odabere djevojku koja će godinama biti uspješna u svijetu modnog biznisa. Nakon toga, treba znati kojim klijentima će tu djevojku pokazati kako bi započela njezina karijera, nakon toga su pripreme s djevojkom, ako nije, recimo, fizički spremna, a pogotovo psihički naučiti određene načine komunikacije s klijentima kako bi imala prednost u odnosu na gomilu drugih djevojaka. Osim managiranja djevojke, uz koje još ima puno dodatnih stvari koje su, recimo, tajne zanata, modni booker treba posjetiti svoje klijente, izvesti ih na poslovne ručkove ili večere, pratiti modne magazine, pogotovo nove, znati trendove u svijetu mode, pratiti ekonomska tržišta kako bi unaprijed znao koja lica će se tražiti za sezonu koja dolazi te konstantno širiti svoje znanje, ne samo u području mode, već i dalje. Na kraju se ovaj biznis, kao i svaki drugi, stoji od prodaje i marketinga, tako da svakom novom bookeru preporučujem da odatle počne graditi svoju karijeru.

Koje su karakteristike najbitnije za uspjeh u tom poslu?

Najbitnije karakteristike u tom su poslu prvenstveno profesionalnost prema klijentima, konstantan rad na sebi, strateški način razmišljanja, planiranje kako bi bio bar jedan korak naprijed u odnosu na konkurenciju, učenje, i to pogotovo od nadolazećih mladih snaga i konkurencije, fleksibilnost i uporan rad.

Kako ste uopće odlučili raditi taj posao?

Nakon završenog fakulteta elektrotehnike u Zagrebu i odlaska u Veliku Britaniju radio sam za jednu kompjutersku kompaniju i shvatio da me uopće ne zanima taj posao. Tako sam započeo raditi za jednu malu modnu agenciju u Londonu po imenu Assasin (ona se u međuvremenu zatvorila) i tu sam počeo kovati sebe kao modnog bookera, a u taj sam biznis ušao jer me uvijek zanimao taj proces iza blještavila revija, naslovnica, reklama, editorijala, itd., kako zapravo to sve funkcionira, i na kraju – tko ne bi želio većinu svog vremena biti okružen djevojkama ugodnim za oko?

Kako ste gradili svoju karijeru u inozemstvu?

Karijeru sam počeo graditi postepeno; prvo sam bio junior booker, prilikom čega sam počeo učiti tajne zanata, nakon godine dana sam otišao u veću agenciju i tamo bio head booker za editorial i fashion diviziju i za new faces, a nakon nekoliko godina provedenih na toj poziciji, stvorivši neka od najpoznatijih imena u tom svijetu, otišao sam u drugu agenciju i postao head booker za campaign diviziju, gdje sam bukirao modele za svjetske kampanje Guccija, Prade, Armanija, Diora do svjetskih multimilijunskih kamapanja za Victoria’s Secret, L’oreal, itd. Na kraju sam završio u Nextu kao head booker svih njihovih divizija u Londonu.

Što smatrate svojim najvećim poslovnim uspjehom?

Osim toga što sam stvorio karijere djevojaka poput Ginte Lapine, Olge Sherer, Biance Balti, Kinge Rajzak, Anje Rubik, itd. i bukirao preko deset naslovnica britanskog Voguea i ni sam ne znam koliko svjetskih kampanja, to što sam kroz taj posao upoznao pregršt predivnih osoba koje su ispunile moj život i naučile me nekim vrijednostima koje su bezvremenske, smatram svojim najvećim uspjehom.

Zašto ste se vratili u Hrvatsku nakon života u Londonu?

Razlog mog povratka je bio prvenstveno osobne prirode, a zatim i to da sam u poslovnom smislu, što se tiče modelinga, ostvario sve što se moglo ostvariti. Trebao sam čak otvoriti i svoju vlastitu agenciju, no to sam prolongirao za par godina, međutim, više mi ponovno na pamet pada ideja da otvorim agenciju u Londonu – znanje imam, kontakte imam, financije također, tako da…vidjet ćemo što će donijeti budućnost, tj. koja će biti moja odluka.

Što treba imati djevojka koja se želi baviti modelingom?

Djevojka koja se bavi modelingom, osim tog specifičnog izgleda i mjera koje se traže treba imati samopouzdanje, biti profesionalna, konstantno raditi na sebi, biti mudra u donošenju odluka, imat dobar menadžment iza sebe, ali najbitnije je da bude prizemna, realna u shvaćanju svojih mogućnosti i da vjeruje u sebe.

Koliko se u svijetu modelinga cijeni prirodan izgled djevojaka?

Prirodan izgled je najbitniji; kada scoutirate nova lica to je prvo i osnovno što se traži. Ne znam ni sam koliko puta sam djevojkama rekao da vrate boju kose u prirodnu ako su se farbale ili da se prestanu šminkati, tj., najbolje je uopće se ne šminkati, a djevojke koje mi dođu izoperiranih grudi, usta ili nosa uopće ni ne pogledam jer u vrsti modelinga o kojoj pričamo nema mjesta, pogotovo na početku, za takve djevojke. To je glam modeling, protiv kojeg ja nemam ništa, al’ nije moj cup of tea, Tko voli, nek’ izvoli.

Kako komentirate izjavu uspješne prekrasne manekenke Jourdan Dunn koju su, prema njenim riječima, u Dioru odbili zbog prevelikih grudi, a inače ju odbijaju jer je tamnoputa? Koliko je rasizam još uvijek prisutan u modnom svijetu?

Kao prvo, morate napraviti malo istraživanje kroz povijest i vidjeti da najviše kampanja, naslovnica, itd. imaju djevojke bijele puti i plave boje kose. Razlog tome je višestruki, ali recimo da kompanije nude ono što klijent želi i s čime se može usporediti. Kad su u pitanju modeli, naravno da svi mi težimo nečem boljem, pa tako i žene ili muškarci kroz modele percipiraju neke ideale kojima žele postati što se tiče izgleda. Koliko je to pogrešno, to je i dobro, no to je ljudska psiha i svako debatiranje oko toga nema smisla. Što se tiče modela tamne puti i definitivno najpoznatijeg, Naomi, koja je praktički napravila sve kampanje, editorijale, itd. kao i djevojke druge boje kože, istina je da djevojke tamne boje kože nisu zastupljene. Je li tu u pitanju rasizam? Ne bih rekao, više je opet ono što sam rekao na početku ovog pitanja – ponuda i potražnja. Recimo, sada u svijetu vidimo trend modela žute boje kože. Što je razlog tome? Pogledajte ekonomska kretanja tržišta pa ćete vidjeti da je kupovna moć žute rase sve veća, a time kompanije u svojim kampanjama žele doseći ljude žute rase upotrebom modela s kojima se mogu poistovjetiti. Na kraju, iz vlastitog iskustva, boraveći u Londonu devet godina i putujući po svijetu, primijetio sam, u nemalom broju slučajeva, da su baš pripadnici tamnije rase najveći rasisti, što je valjda i paradoks. Što se tiče tog problema, ja osobno nikoga ne svrstavam po boji kože, religiji ili spolnom opredjeljenju, već po tome koliko je osoba dobra iznutra ili ne.

Kako komentirate vijesti o vrbovanju djevojaka iz stockholmskog Centra za poremećaje u prehrani koje modni skauti smatraju savršenim materijalima za nošenje odjeće veličine 0?

Ako je to istina, to je prejadno i prebolesno i takvi scouteri puno govore o sebi i svojem moralu. Umjesto da se omogući stručna pomoć tim djevojkama, koristi se njihova bolest za zaradu. Ne samo da nije moralno, već nije niti etički i sretan sam što postoji jedan prirodni zakon, a to je da se sve vraća i plaća u životu, tj zakon akcije i reakcije, tako da se takvim ljudima sve vrati prije ili kasnije u životu. Svi mi imamo slobodnu volju, ali s odgovornošću i svaka naša odluka ima posljedice.

Ima li razlika između hrvatskih i inozemnih modela?

Djevojke koje ja odabirem su djevojke koje, ako su spremne psihički i fizički, mogu osvanuti na naslovnicama najboljih magazina i u najboljim svjetskim kampanjama kao i revijama i, naravno, reklamama. Takvih djevojaka ima u Hrvatskoj, ali, recimo da godišnje od njih petstotinjak koje vidim, možda odaberem jednu ili dvije. Druge su većinom djevojke za niže rangirane poslove od nekih look bookova, show roomova, hair revija ili su za tržišta poput Turske, Kine, Indije, itd., ali ne za četiri glavna, New York, Paris, London i Milano. Takve djevojke najčešće vidite i po našim modnim pistama, kampanjama i editorijalima, uz časne iznimke jer ovih par, ako nisu zbog obiteljskih ili osobnih obveza u Hrvatskoj, većinu svog vremena provode u ova četiri najbitnija modna grada.

Da ste modni dizajner, koje biste modele željeli vidjeti na svojoj reviji?

Da sam, ne modni dizajner, već da sam casting director za određenu modnu kuću, definitivno bih bukirao modele, tj. odabrao za reviju, kao što su modeli na revijama Prade, Calvina Kleina i Balenciage, ako bih dizajnirao odjeću visoke mode, a ako bih išao više prema komercijalnom spektru, onda djevojke s revija Victoria’s secreta.
Interview by Durica

Posted by on Sep 18 . Filed under Interview, Kolumne, Media, Slide, Text by Durica. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Najnovije

Bikini luxe

© 2017 marla-design.com. All Rights Reserved. Log in - Powered by MARLA